-Piše: Dragan Mraović

Pročulo se svojevremeno u Bariju da je u Milanu izvjesna naša dama otvorila vrata jedne kuće za ljubitelje noćnog života i tajnih provoda. Tu su vijest širili Italijani. Rekoše da je i navala iz Crne Gore bila velika. Letjeli su tamo Milo Gospodar, Sveto od Milja i još neke perjanice buduće mafijaške „milogore”. Letjelo se i tajno, ništa nije bilo objavljivano. Potom je Generalni konzulat SRJ u Bariju saznao da je zapravo riječ o Trgovinskom predstavništvu Crne Gore u Milanu na čelu sa „gospođom u crvenom“ Dušankom Jeknić. Bilo je tu i telefonskih dogovora sa italijanskim mafijašima koje je snimala italijanska obavještajna služba. To je bio začetak buduće milogorske diplom(l)atije NATO udvorica, nasrtaja na sopstveni rod, a sve zarad toga da jedan od kolovođa ne zaglavi robiju kao šef mafijaške hobotnice koja se bavi švercom duvana, dok je drugi osuđen čak i u „milogori”, ali ga štiti, u dogovoru sa milogorskim Gospodarom, srpski Gospodarčić, pa sjedi „na robiji“ u kafićima po Beogradu. To je dogovorena ujdurma, jer ako bi Sveto od Milja propjevao u Spužu, onda bi mnogima pale maske i ne bi Ministarstvo vanjskih (hrvaština u čistom „crnogorskom“?!) poslova „milogore” brukalo Gospodara izjavama da šef srpske diplomatije Ivica Dačić od Miljacke „koristi retoriku Miloševićevog portparola iz devedesetih“, jer je tadašnji Milo Britva govorio da je „Slobodan Milošević nešto najbolje što se moglo desiti… Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima budem rame uz rame sa njim…Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda… mora se braniti svim sredstvima. Ne može se mahati grančicama mira dok se srpski narod po Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato što su Srbi… Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko… najviše mrzim stopostotne Crnogorce… Ponosni smo na srpsko porijeklo…“ Tako je govorio Milo Britva...

Čija je ovo retorika iz devedesetih? O čijem „ratnom iskustvu“ trabunja vanjskoumno milogorsko ministarstvo? Pa ne može se „mahati grančicama mira dok se srpski narod“ u „milogori” progoni, uništavaju mu se duhovnost, književnost, crkva, jezik, pravo na konstitutivnost, njemu koji je osnovao Crnu Goru (a ne udvoričku i parazitsku „milogoru”) zajedno sa Srpskom pravoslavnom crkvom! Njemu čija je istorijska gromada Stefan Nemanja rođen u Podgorici, u srpskoj Zeti! Njemu kome hapse vladike kao najcrnji staljinisti!

Njemu sole pamet milogorski lenjinisti-marksisti, jer to je njihova retorika. Nisu oni ni iz „devedesetih“, već su se ispilili iz Hamrin-Lenjinovog šinjela, iz te velike istorijske prevare pravoslavnih naroda, kojoj su kumovali radi uništavanja Ruske pravoslavne crkve, a iz koje su se neki Srbi i Crnogorci prometnuli u milogorce da bi ljubili NATO lance. Don Gospodar ništa nije naučio iz istorije. Nema tih rešetaka koje će zadržati riječ. A Gospodnju riječ nisu ugasili ni Hamrin-Lenjin u Rusiji, ni osmanlije u crnogorskom i srpskom narodu.

Ovo je kraj mafijaškog milogorskog režima. Još će malo da se održava silom, uz agresiju Brisela na Beograd, ali fitilj je dogorio. Dačić je, nažalost, u pravu. A, najvažnija tekovina litija je da se niko više ne boji „britve“! I da se došlo do filozofije Hajdegera: „Ili-ili“.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---